1.1 Porijeklo i razvoj fenomena
EveryMediji day,nas thesvakodnevno mediaupozoravaju alertsna ussve tohitniju thepotrebu increasinglysuočavanja urgents needfenomenom tokoji dealje withraširen ameđu phenomenonmladima: thatbullying-om, isodnosno rampantzlostavljanjem. amongEksponencijalni youngrast people:ovog bullying.fenomena, Theposebno exponentialu growthškolskom ofkontekstu, thisnaglašava phenomenon,važnost particularlybavljenja inovim theproblemom, schoolnjegovog context,proučavanja underlinesi theučenja importanceo ofnjemu addressingkako thisbi issue,se studyingspriječilo itda andu learningbudućnosti aboutpostane itprava todruštvena prevent it from becoming a real social scourge in the future. pošast.
The
Prvo researchistraživanje ono thefenomenu phenomenonzlostavljanja ofu bullyingškoli atrazvijeno schoolje wasu developedNorveškoj ini Norwaydatira andiz datesranih back1980-ih, tokada the early 1980s, whenje Olweus (1983) conductedproveo adeskriptivno descriptiveistraživanje surveynorveške ofškolske thepopulacije Norwegiani schoolutvrdio populationvisoku andučestalost foundi aozbiljnost highfenomena incidenceu andsvim severitydobnim of the phenomenon in all age groups.skupinama.
StartingPočevši fromod thisove firstprve survey,ankete, overtijekom thegodina, years,istraživanja researchsu hasse multipliedumnožila alldiljem oversvijeta thekako worldbi tose investigateistražila bothučestalost thefenomena frequencyzlostavljanja ofi theistražila bullyingpsihološka phenomenoni andrelacijska todinamika explorekoja these psychologicalpokreće andizmeđu relationalonih dynamicskoji thatsu areuključeni triggeredu betweensam thosefenomen. involvedU inEngleskoj thesu, phenomenonna itself. In England, for example,primjer, Whitney andi Smith (1993) conductedproveli istraživanje koje je pokazalo da, iako je učestalost fenomena varirala između različitih vrsta proučavanih škola, u osnovnim školama postotak žrtava nikada nije bio ispod 19%, a surveypostotak whichžrtava showedu that,srednjim althoughškolama thenikad incidencenije ofbio the phenomenon varied between the different types of schools studied, in primary schools the percentage of victims was never less than 19% and that of victims in secondary schools was never less thanispod 8%. Smith andi Sharp (1994) workedradili insu četiri tromjesečja u 23 schoolsškole inu theUjedinjenom UnitedKraljevstvu Kingdomi foruočili fourda quartersje, andnakon observednjihove that,intervencije, followingpoboljšanje theirproblema intervention,bilo theu improvementpozitivnoj ofkorelaciji thes problemopsegom waspredanosti positivelysudionika. correlatedU withmnogim thedrugim extentzemljama, ofpoput theAustralije, participants'Belgije, commitment.Finske, InŠpanjolske manyi otherSjedinjenih countries,Država, suchprovedene assu Australia,intervencije Belgium,velikih Finland,razmjera, Spainšto andje theomogućilo Uniteddolazak States,do large-scaleniza interventionsvarijabli haveza beenkoje implemented,se makingčini itda possiblesu prisutne u svim realnostima koje su proučavane i koje omogućuju prepoznavanje određenih međukulturalnih specifičnosti fenomena zlostavljanja. Pokazalo se da postotak ponašanja koje se može kategorizirati kao vršnjačko nasilje opada kako raste dob uključene djece, ali to arrivene atznači apoboljšanje seriesili ofpovlačenje variablesfenomena, thatveć seemsamo topromjenu. beDoista, presentincidenti inzlostavljanja allpostaju therjeđi, realitiesali studiedse andpovećava which,njihova therefore,opasnost makei it possible to identify certain cross-cultural specificities of the bullying phenomenon. It has been shown that the percentage of behaviour that can be categorised as bullying decreases as the age of the children involved increases, but this does not imply an improvement or regression of the phenomenon, only a change. Indeed, bullying incidents become less frequent but their dangerousness and severity rate increasesozbiljnost (Smith eti al.sur., 2008). Furthermore,Nadalje, itpokazalo hasse beenda shownsu thatobično itmuškarci, isu usuallyvećem males,postotku withnego ažene, higherti percentagekoji thanpreuzimaju females,ulogu whonasilnika, takeno ondjevojčice thesu rolete ofkoje bullies,se butviše converselykoriste itneizravnim isoblicima girls who make greater use of indirect forms of bullyingzlostavljanja (Björkqvist, 1994)- such– aspoput cruelokrutnih words,riječi, refusalsodbijanje ofzahtjeva requestsza partnerstvo na projektima ili sudjelovanje u grupama.
Drugi tipični elementi, proizašli iz različitih istraživanja provedenih u različitim dijelovima svijeta, tiču se mjesta kojima se daje prednost manifestacije fenomena zlostavljanja, a to partnersu onškolski projectsprostori, orali participatei inčinjenice groups.
Otheruloge typicalnasilnika elements,i whichžrtve havezadržavaju emergedsvoje fromstabilnost thetijekom various studies conducted in different parts of the world, concern the preferential places of manifestation of bullying phenomena, which turn out to be school spaces, but also the fact that the roles of bully and victim retain their stability over timevremena (Menesini, 2000).