5.2 Zlostavljanje mladih s posebnim potrebama i invaliditetom

Postoji sve veća svijest u javnosti i unutar razvoja politika o fenomenu zlostavljanja i/ili elektroničkog nasilja koje uključuje CYPmlade školske dobi (CYP) (Carrington i sur., 2017.; Cross, Epstein i sur. 2011.; Cross, Monks i sur. 2011.; Murray-Harvey i Slee 2010). Postoji velikaBrojna literatura koja ukazuje na to da su CYPmladi s invaliditetom (SEND) ranjiviji u pogledu niza neravnoteže moći ili čimbenika rizika koji pridonose povećanom iskustvu zlostavljanja ( Álvarez-García et al., 2015.). Doista, Rose & Espelage (2012.) sugeriraju da CYPmladi sas SEND-omposebnim potrebama ima dvostruko veću vjerojatnost da će doživjeti vršnjačku viktimizaciju u odnosu na svoje vršnjake bez invaliditeta, dok su druge studije procijenile da je 2 do 4 puta veća vjerojatnost da će biti zlostavljani ( Hartleyet al., 2015). U SAD-u Blake et al. (2012.) izvijestili su da se 24,5% učenika osnovne, 34,1% učenika srednje škole i 26,6% učenika srednje škole CYP sa SEND-om susrelo s profilom žrtavamete zlostavljanja.

Pojavljuje se složena slika uzlostavljanja vezi sa zlostavljanjem koje možekoja uključivatiuje osobe sa SEND-om, što nije ograničeno na veću ranjivost da budu mete zlostavljanja od strane drugih.om. Dok neka istraživanja pokazuju da CYP sa SEND-om doista doživljavaju povišeneenu razine viktimizacije zbograzinu zlostavljanja u odnosu na stope među vršnjacima bez invaliditeta, drugepostoji studijei suvelik otkrilebroj dastudija CYP s invaliditetomkoje pokazuju višeu razinepotpunosti počinjenjadrugačije zlostavljanja ili agresije od svojih vršnjaka bez invaliditetarezultate (Marsh, 2018.)2018). Neki su istraživači sugerirali da je vjerojatnije da će CYP s više eksternalizirajućimekstremnijim ponašanjem biti mete ili sudjelovati u nasilničkom ponašanju, dok su oni čiji invaliditet uključuje očigledniju intelektualnu ili tjelesnu poteškoću ranjiviji da budu meta vršnjaka (Farmer et al., 2015.). ;2015; O'Brennan i sur., 2015).

 

Autistični CYP doživljavaju posebno visokevisoku razinerazinu viktimizacije nasilnikazlostavljanja ( Horgan i sur., 2022.: Cook i sur., 2018.; Humphrey i Lewis, 2008.a; Saggers , 2015.). Klin i sur., 2000., (str. 6) opisali su autistične mlade ljude kao "savršene žrtve"mete" za zlostavljanje. Studije iz SAD-a otkrile su da je 90% autističnih sudionika prijavilo iskustvo redovitog nasilja (Carrington et al., 2017.), što je istovjetno nalazu iz Ujedinjenog Kraljevstva prema kojem je 75% učenika školske dobi doživjelo nasilje, što se penje na 82% učenika srednje dobi. Nedavne studije koje istražuju perspektive ili iskustva autističnih učenika koji pohađaju redovne škole izvijestile su da su oni prijavili da se fizičko zlostavljanje događalo s 'alarmantnom redovitošću' (Humphrey & Lewis, 2008a), pri čemu su se mladi ljudi sjećali da su ih gurali, gnječili iza vrata, napadali i udarali. Zabrinjavajuće je što su mnoga istraživanja otkrila da, iako su redovito bili žrtvemete nasilja ili su ih vršnjaci isključivali, učenici s autizmom redovitosu suvećinom odlučivali ne prijaviti epizodeslučaj zlostavljanja ili verbalnog uznemiravanjauznemiravanja, jer 'sve dok mi ne čine ništa fizički štetno, nema smisla' ( Saggers , 2015., str. 39).

 

Ruku pod ruku s povećanom učestalošću zlostavljanja među autističnim CYP-om, društvena isključenost također je značajan problem. Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazalo je da su autistični učenici odbačeniji i manje popularni od svojih neautističnih vršnjaka (Jones & Frederickson, 2010. ) , kao i od učenika s drugim oblicima invaliditeta ( Symes & Humphrey, 2010.). Učenici s autizmom također navode znatno nižu razinu socijalne podrške od strane roditelja, školskih kolega i prijatelja (ali ne i učitelja) od ostalih učenika (Humphrey & Symes , 2010.), navode manje prijatelja (Cairns & Cairns, 1994.) i ograničenije društvene mreže (Chamberlain i sur., 2007). Oni su također među onima koji će najvjerojatnije biti isključeni iz škole (Odjel za djecu, škole i obitelji, 2007.) ili stavljeni na skraćeni raspored od svojih neautističnih vršnjaka (AsIAm, 2019.).

 

Iako postoje sličnosti s postojećom literaturom relevantnom za zlostavljanje kojekoja uključuje autistični CYP, profil autizma značajno se razlikuje od profila drugih oblika invaliditeta. Ne bi bilo preporučljivo generalizirati cijeli spektar CYP-a sa SEND-om s obzirom na ove dobro dokumentirane razlike u snagama i potrebama podrške. To ima očite implikacije na intervencije za podršku CYP-u s SEND-om koji su izloženi zlostavljanju u školskim okruženjima.