4.2 Obrazovanje odraslih, učitelja i roditelja

Svakodnevna praksa pokazuje da učitelj ima iskonski način upravljanja i poučavanja dječjih emocija. Stoga je od prvenstvenevelike važnosti već od ranog djetinjstva, zatim tijekom školovanja, pratiti razvoj djeteta idjeteta, pomagati mu da se nosi s teškoćama, usmjeravati ga u upravljanju emocijama,emocijama dakako dođebi doono znalo postići ravnotežu između racionalnog i emocionalnog uma. (J.Castex, J.Castex , 2000.)2000)

Važno je ponoviti koliko su odrasliodrasle okoosobe djetetau djetetovom životu važni sudionici u cijelom procesu djetetovog emocionalnog i kognitivnog razvoja. ImperativSvaki jeučitelj dabi svakitrebao edukatorimati odraslih stalno ima na umupotrebu da bude prije svega uzor djeci oko sebe,sebe zbogsvojim čegadjelima, jejer odgojni model 'Radi što ti kažem, ali nemoj što ja' malo vjerojatan. , u najmanju ruku! Djeca samo idjeca isključivo rade ono što vide da njihovi skrbniciodgajatelji stalno rade; zato uče izražavati i razumjeti emocije odraslih oko sebe.rade. Odrasli koji igrajuimaju važnu ulogu u životima djece, posebice vrlo male djece, ako imuistinu žele pomoći,i djeci, morat će u potpunosti proživjeti vlastite emocije, osvijestiti ih i upravljati svojom izražajnošću i postupcimapostupiti u skladu s dječjim emocijama (Denham). ,Denham, 2001). EvoSlijedi detaljnijedetaljniji što je stečeno dosadašnjim istraživanjem oprikaz tri temeljna aspekta interakcije između odraslih i djece, naime:djece;

1. odrasla izražajnost odraslih

2. trening emocija

3. reakcije odraslih na dječje emocije

 

1. OdraslaIzražajnost izražajnostodraslih

DjecaDjeca, kojakoju imaju odnose sodgajaju emocionalno pozitivnijimpozitivne odraslimodrasle osobamaosobe, obično su i sama pozitivnija prema svojim vršnjacima; nasuprot tome, čini se da je stav koji u vrtiću iskazuju djeca negativnijihnegativnih roditelja povezan s nižom socijalnom kompetencijom. Odrasli koji tvrde da su emocionalno pozitivni u problematičnim okolnostima odgajaju djecu koja su sklonija razumijevanju emocija.

2. Trening emocija od strane odraslih

Odrasli koji su sposobnijisposobni pružpodučiti djecidjecu obukukako emocijase nositi sa svojim emocijama, pomažu im da bolje razumiju vlastite emocije ikoje pokažurezultiraju davećom susocijalnom socijalnokompetencijom kompetentnijividljivom već u vrtiću. Djeca, čak i tako mlada, mogu 'nanjušiti' razliku između zlostavljanja ili ukora kroz emocionalni jezik, stoga nije svaki emotivni govor jednako vrijedan!

3. Reakcije odraslih na dječje emocije

Važne su reakcijeReakcije odraslih na dječje emocionalne iskaze,iskaze su jako važne, jer ih djeca generaliziraju na vlastitu izražajnost i koriste ih za izgradnju vlastitog znanja o emocijama. NaPrimjerice primjer, obeshrabrivanje dječjih emocija govoreći im:izraz "Prestani plakati!" snažno je sredstvo obeshrabrivanja i odvraćanja od samorefleksije emocija i stoga je prepreka znanjurazvoju znanja o emocija. Obraćanje pozornosti i pružanje pozitivnog potkrepljenja dječjim emocijama, njihovo prihvaćanje, bilježenje i reagiranje na način koji zadovoljava njihove praktične potrebe može otvoriti put boljem učenju o emocijama, što se zatim odražava u socijalnoj kompetenciji .kompetenciji.

MožemoSlijedi zaključitiak da je za dobar emocionalni trening potrebno da učitelji i sami učitelji budu emocionalno kompetentni. Nitko ne može podučavati ono što ne zna! Istraživanjeivanja jesu potvrdilopotvrdila činjenicu da tek kada se odrasli radenauče nositi sa svojim vlastitim emocijama, oni su u mogućnosti su pratiti i ubrzati proces razvoja EI djece o kojoj skrbe. Optimalan profil programarazvoj emocionalnog opismenjavanja je danjegov započnurani rano,početak, daprimjerenost bududobi primjerenisvakog dobi,sudionika, daučestalost seprovedbe provode (svake školske godinegodine) i dakoordinacija koordiniraju naporetruda u školi,kolstvu, kod kuće iui u zajednici ( MJElias ,MJElias, L.Hunter i JSKressJSKress, ,1997). 1997.) .

"Postoji li uopće tečaj izričito posvećen emocionalnoj pismenosti ili ne postojine, daleko je manje važno od toga kako se te lekcije poučavaju. Možda čak ne postoji predmet poput ovog u kojem je kvaliteta učitelja toliko važna; jer način na koji učitelj upravlja razredom je sama po sebi model,model zapravotj. lekcija,prikaz emocionalne kompetencije ili nedostatka istih. Svaki odnos učitelja prema učeniku je lekcija za dvadesetakdvadeset ili trideset drugih učenika. NisuS obzirom na različite karaktere, nisu svi učitelji, zbog svog karaktera,itelji skloni podučavati emocije ,emocije, jer potrebno je potrebno 'osjećati se ugodno govoreći o svojim osjećajima, a nijeto svatkone ilimože svako i ne želi biti.svatko... '.

„Malo ili gotovo ništa u uobičajenoj obuci nastavnikaučitelja ne priprema ih zana ovu vrstu poučavanja” (Goleman, 1996.,1996, str. 322-323). Iz tihtog razloga programi emocionalnog opismenjavanja budućim učiteljima uglavnom pružaju posebnu i zahtjevnu obuku u kojoj prije svega stavljaju sebe na kocku i prije svega dolaze u kontakt s vlastitim emocijama.