3.4.5 Angažirani prijatelj
Model angažiranog prijatelja (vršnjak-vršnjaku) uključuje malu grupu kolega koji su aktivno uključeni u pružanje podrške i pomoći drugima, sa zadacima u rasponu od praktičnih organizacijskih aktivnosti do intervencija kao što su emocionalna podrška, aktivno slušanje i savjetovanje.
Konkretno, zadaci ove figure su:
1. organiziranje igara ili drugih aktivnosti za najusamljenije učenike tijekom odmora u nastavi
2. pomaganje kolegama u razredu s većim teškoćama u izvedbi u učenju ili izradi domaće zadaće
3. biti spreman pomoći i saslušati one koji imaju problem
4. stajanje uz kolege iz razreda koje drugi odbacuju, izoliraju ili napadaju
5. biti emocionalno blizak s kolegama iz razreda koji prolaze kroz posebno ili teško razdoblje u životu.
Koraci za realizaciju zahvata
Realizacija
Preliminarna intervencija u učionici
Ova prvaPrva faza služi za pripremu terena za projekt kako unutar razreda, tako iui u odnosu na druge razrede, učitelje i roditelje. Potrebno je aktivirati unutar nastavnenastave putoveputeve dubljeg proučavanja temeljene na kulturnim ilii tematskim poticajima.
Može biti korisno objaviti iskustvo odabirom logotipa i slogana za projekt, kako bi se promicala vidljivost prema školi.
Pripremne radnje za izbor angažiranog prijatelja
Druga faza uključuje odabir djece koja će nastaviti obavljati zadatak angažiranih prijatelja. Pozivaju se mladi da nominiraju one koji iskazuju karakteristike uslužnosti, altruizma, povjerenja, slušanja i vještina posredovanja. Kako bi se mladi usmjerili u izboru, planirane su preliminarne aktivnosti : Krug pomoći, Dijeljenje, Uspostavljanje odnosa pomaganja. Konačni izbor prijatelja bit će napravljen na uravnotežen način između rezultata razrednih indikacija, samonominacijaspremnosti učenika i evaluacije učitelja.
Komunikacijsko-relacijski trening za angažirane prijatelje
Odabrana djeca (obično 3-4) sudjeluju u obuci koju vodi nadzornik"mentor" najmanje 5-8 sati, po mogućnosti koncentrirano u jednom ili najviše dva dana i izvan školske zgrade.
Ciljevi koje trening želi postići su:
-
Razvijanje sposobnosti slušanja
-
Zauzmite ispravan položaj za komunikaciju dostupnosti i pažnje
-
Poticanje komunikacije kod tražitelja pomoći korištenjem otvorenih pitanja
-
Razumijevanje međusobnih emocija i neverbalnih signala
-
Koristite pristup rješavanja problema kako biste pomogli partneru u poteškoćama.
Intervencija u učionici
Početak aktivnosti angažiranog prijatelja vrlo je delikatan trenutak: stoga je važno imati trenutak u kojem oni sami komuniciraju svoja iskustva tijekom obuke i planiraju zajedno sa svojim kolegama iz razreda program intervencije za razred, naglašavajući da prijatelji imaju posebnu ulogu, ali su na usluzi drugima i razrednoj skupini. Ako se utvrde posebne potrebe za određene učenike, važno je da se učitelj pojedinačno sastane s ciljnim učenicima kako bi potvrdio njihov pristanak. Tijekom faze intervencije, angažirani prijatelji imaju supervizora kao osobu za kontakt, čija je zadaća ponuditi prilike za razmišljanje i usmjeravati ih kada se suoče s teškim situacijama, ali i definirati granice njihovih aktivnosti.
Primopredaja
Projekt s vremenom uključuje sve više učenika. Stoga je prikladno izmjenjivati učenike sa zadacima angažiranih prijatelja sve dok cijeli razred ne bude uključen.
Peer medijacijaMedijacija se sastoji od strukturirane metode upravljanja i rješavanja međuljudskih poteškoća uz pomoć grupe kolega medijatora, koji obično rade u paru.
To je model koji se pokazao prikladnim u rješavanju sukoba, posebice kada je riječ o rješavanju teških i upornih slučajeva.
Budući da je koncept sukoba središnji za razumijevanje ovog modela, pokušajmo ga sada detaljnije istražiti.
Sukob je inherentna činjenica koja proizlazi iz ljudske interakcije, jer je neizbježno suočiti se s različitim mišljenjima, željama i interesima.
Često se vjeruje da je prirodna posljedica sukoba agresija i pogoršanje odnosa.
Zapravo, ovaj zaključak i nije tako očigledan, jer rješavanje sukoba može biti negativno i destruktivno, ali i pozitivno, tj. sadržavati priliku da naučite više o sebi i drugima.
Konkretno, pozitivan ishod je posljedica sposobnosti modificiranja sukoba na takav način da se omogući razvoj i transformacija odnosa među stranama, omogućujući veće približavanje i međusobno poštovanje.
Ovakav način rješavanja sukoba zahtijeva stjecanje specifičnih vještina i kompetencija, a jedna od njih je upravo medijacija.
"Mirenje je način rješavanja sukoba u kojem se dvije strane dobrovoljno obraćaju nepristranoj trećoj osobi, medijatoru, kako bi postigle zadovoljavajući dogovor. Medijacija se temelji na suradnji jer promiče potragu za rješenjem od kojeg oboje stranke, a ne samo jedna od njih, mogu imati koristi.
Da bi postupak mirenja bio moguć, stranke moraju biti motivirane i posljedično surađivati s miriteljem u rješavanju spora.
Lakoća poštivanja dogovora ovisi o mogućnosti da prijedlog dolazi od samih sugovornika, a ne nametnut izvana, možda kao kazna. To implicira da pravila ne proizlaze samo iz dominantnog autoriteta, već se mogu dogovoriti zajedničkim pristankom između dvoje ljudi, koji tako sebe čine protagonistima i odgovornima za njihovo stvaranje i poštivanje.
Proces medijacije odvija se u nekoliko faza, a prvo je trenutak promišljanja, kada se dva medijatora odvojeno sastaju sa stranama kako bi utvrdili je li medijacija najprikladniji način rješavanja sukoba.
Odnosno, stranke moraju izraziti spremnost da uz intervenciju medijatora riješe problem i surađuju u tom procesu. Ovo je također vrijeme da se stranama pomogne da se oslobode emocija vezanih uz sukob, kako bi na medijaciju došli s manje emocionalnog opterećenja i više otvorenosti jedni prema drugima.
Nakon sastanaka jedan na jedan, unaprijed je određen datum sastanka na kojem će biti prisutna dva medijatora, kao i dva dionika, objašnjeno im je kako postupiti u sustavu mirenja, a zatim su pozvani da izraze svoje mišljenje o incidenta, pomažući im da također izraze emocije koje su doživjeli na očito agresivan način.
Medijatori moraju postavljati pitanja kako bi produbili ili konkretizirali one aspekte koji su nejasni. Pritom moraju zapamtiti da su do ove točke obje strane uvjerene da su u pravu.
Nakon toga se stranke mole za razmišljanje o mogućem rješenju. Bit će važno u ovoj fazi raspraviti i ocijeniti svaki prijedlog. Ako je problem složen, najbolje je započeti razradom najjednostavnijih točaka kako bi se ostavio dojam napretka suradnje.
Ovo je način poticanja smanjenja neprijateljstva i na taj način rješavanja naj konfliktnih točaka uz stav više suradnje.
Nakon što se odluči koji je od prijedloga naj izvediviji i najzadovoljavajućzadovoljavajući za obje strane, sastavlja se sporazum na koji će se obje strane obvezati.
S obzirom na dobru komunikaciju i vještine aktivnog slušanja koje zahtijeva ovaj pristup, njegova se uporaba preporučuje posebno među srednjoškolskom djecom, dok ju je teže primijeniti u kontekstima u kojima je dob djece mlađa.