Smjernice za roditelje

• SMJERNICE ZA RODITELJE U SLUČAJU VRŠNJAČKOG ILI ELEKTRONIČKOG NASILJA
• SUMNJA NA NASILJE/ELEKTRONIČKO NASILJE
• SMJERNICE ZA DJELATNIKE ŠKOLA U SLUČAJU VRŠNJAČKOG NASILJA
• PREVENTIVNI PROGRAMI
• STILOVI RODITELJSTVA – UTJECAJ NA PONAŠANJE DJETETA
• ADRESAR USTANOVA, ORGANIZACIJA I SPECIJALIZIRANIH TELEFONSKIH USLUGA
• LITERATURA

SMJERNICE ZA RODITELJE U SLUČAJU VRŠNJAČKOG ILI ELEKTRONIČKOG NASILJA

Iako postoje brojna istraživanja fenomena nasilja na internetu među djecom i mladima, još uvijek ne postoji konsenzus autora o definicijama i načinima mjerenja navedene pojave. U literaturi su prisutni različiti izrazi koji označavaju ponašanja koja možemo okarakterizirati kao nasilje među djecom na internetu (npr. eng. Online agression, Internet victimization i sl.) i zlostavljanje djece na internetu (npr. eng. cyberbullying), a potrebno je spomenuti da u Hrvatskoj nije ujednačeno definiranje nasilja i zlostavljanja među djecom u dokumentima različitih sustava (primjerice zdravstvenom sustavu i sustavu socijalne skrbi).

Ø  Sukob među djecom i mladima definira se:

·         nema elemenata nasilja odnosno namjere nanošenja ozljeda ili štete,

·         nema nesrazmjera moći,

·         nema težih posljedica za djecu u sukobu,

·         djeca su u mogućnosti navesti razloge zbog ulaska u sukob i ne inzistiraju na rješenju koje je u njihovu

·         spremna su prihvatiti rješenje u kojem nitko nije pobijedio ili izgubio,

·         spremna su se ispričati,

·         spremna su se dogovoriti u pronalasku rješenja koji će zadovoljiti i potrebe druge strane te

·         su u mogućnosti promijeniti temu i otići iz situacije u kojoj je došlo do sukoba.

 

Ø  Agresivno ponašanje je namjerno zadavanje ili nastojanje da se zada ozljeda, bol ili neugodnost drugom biću. (Vuković, Milašin, Buljubašić Kuzmanović, 2009).

 

Ø  Nasilje je oblik agresivnog ponašanja prema drugoj osobi, prema sebi, životinjama ili imovin (Vuković, Milašin, Buljubašić Kuzmanović, 2009).

 

Ø  Zlostavljanje je svaki oblik tjelesnog i/ili emocionalnog zlostavljanja, seksualnog zlostavljanja, zanemarivanja i nemarnog postupanja ili iskorištavanja djece, što rezultira stvarnom ili potencijalnom opasnosti za djetetovo zdravlje, preživljavanje, razvoj ili dostojanstvo u kontekstu odnosa odgovornosti, povjerenja i moći (Bilić, Buljan Flander, Hrpka, 2012).

 

Ø  Nasilje među djecom je namjerno uzrokovan fizički napad, psihičko, emocionalno ili seksualno nasilje koje je prouzročeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima od strane jednog djeteta ili više djece.

Podrazumijeva šest definirajućih čimbenika:

1)      namjera da se drugom nanese šteta ili ozljeda;

2)      opetovanost nasilnog ponašanja;

3)      nesrazmjer s obzirom na dob, snagu ili brojčanu nadmoć;

4)      nemoć i ranjivost žrtve;

5)      manjak podrške i

6)      posljedice.

Ø Elektroničko nasilje definira se kao svaka zlonamjerna i ponavljana uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija kako bi se nekome nanijela šteta, odnosno kako bi se najčešće neko dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga se zlostavljalo na neki drugi način. Ono može uključivati slanje anonimnih poruka mržnje, poticanje grupne mržnje, nasilne napade na privatnost (otkrivanje osobnih informacija o drugima, „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese), kreiranje internetskih stranica (blogova) koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima, širenje nasilnih i uvredljivih komentara, izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima i seksualno namamljivanje.

Elektroničko zlostavljanje uključuje radnje koje su ponavljane, namjerne, štetne i obavljene u odnosima u kojima postoji neravnoteža moći. Vjerojatnost pojavljivanja ponavljanih nasilničkih situacija u virtualnom svijetu je neizbježna zbog same naravi virtualnog svijeta. Superiornost počinitelja u virtualnom svijetu proizlazi iz digitalnih kompetencija počinitelja ili posjedovanja određenih sadržaja (podataka, slika, videa i sl.).

SUMNJA NA NASILJE/ELEKTRONIČKO NASILJE

U svrhu zaštite prava djece i mladih nužno je što ranije uočiti slučajeve nasilja među njima. Iako se svako dijete ponaša drugačije, važno je uvijek zapaziti izražene promjene u ponašanju ili raspoloženju djeteta.

Uočavanje znakova nasilja vrlo je važno za sprječavanje, ali i za prevenciju nasilnih oblika ponašanja. Sljedeći znakovi u školi i kod kuće mogu ukazivati da je dijete uključeno u nasilje među djecom, a navedeni znakovi mogu biti prisutni i kod djeteta koje je uključeno u elektroničko nasilje (Rivers, Duncan, Besag, 2009).

 

SMJERNICE ZA DJELATNIKE ŠKOLA U SLUČAJU VRŠNJAČKOG NASILJA

Smjernice za djelatnike odgojno-obrazovnih ustanova

Prema Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, imenovana stručna osoba za koordiniranje aktivnosti vezanih uz problematiku nasilja u odgojno-obrazovnoj ustanovi (ili osoba koja ju zamjenjuje) dužna je postupiti po sljedećim koracima u slučaju prijave nasilja među djecom:

·         odmah poduzeti sve mjere da se zaustavi i prekine aktualno nasilno postupanje prema djetetu, a u slučaju potrebe zatražiti pomoć drugih djelatnika odgojno – obrazovne ustanove ili po potrebi pozvati djelatnike policije;

·         ukoliko je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtijeva liječničku intervenciju ili pregled ili se prema okolnostima slučaja može razumno pretpostaviti ili posumnjati da su takva intervencija ili pregled potrebni, odmah pozvati službu hitne liječničke pomoći ili na najbrži mogući način, koji ne šteti zdravlju djeteta, prepratiti dijete od strane stručne osobe liječniku, te sačekati liječnikovu preporuku o daljnjem postupanju i dolazak djetetovih roditelja ili zakonskih zastupnika;

·         odmah po prijavljenom nasilju o tome obavijestiti roditelje djeteta ili zakonske zastupnike, te ih upoznati sa svim činjenicama i okolnostima koje je do tada doznala i izvijestiti ih o aktivnostima koje će se poduzeti;

·         po prijavi, odnosno dojavi nasilja odmah obaviti razgovor s djetetom koje je žrtva nasilja, a u slučaju da je postojala liječnička intervencija, uz dogovor s liječnikom, čim to bude moguće. Ovi razgovori s djetetom obavljaju se uvijek u nazočnosti nekog od stručnih djelatnika odgojno-obrazovne ustanove, a na način da se postupa posebno brižljivo, poštujući djetetovo dostojanstvo i pružajući mu potporu;

·         roditeljima ili zakonskim zastupnicima djeteta koje je žrtva vršnjačkog nasilja dati obavijesti o mogućim oblicima savjetodavne i stručne pomoći djetetu u odgojno-obrazovnoj ustanovi i izvan nje, a s ciljem potpore i osnaživanja djeteta te prorade traumatskog doživljaja;

·         obaviti razgovor s drugom djecom ili odraslim osobama koje imaju spoznaju o učinjenom nasilju te utvrditi sve okolnosti vezane uz oblik, intenzitet, težinu i vremensko trajanje nasilja;

·         ukoliko se radi o osobito teškom obliku, intenzitetu ili dužem vremenskom trajanju nasilja, koje može izazvati traumu i kod druge djece, koja su svjedočila nasilju, savjetovati se s nadležnom stručnom osobom ili službom poradi pomoći djeci, svjedocima nasilja;

·         što žurnije obaviti razgovor s djetetom koje je počinilo nasilje uz nazočnost stručne osobe, ukazati djetetu na neprihvatljivost i štetnost takvog ponašanja, te ga savjetovati i poticati na promjenu takvog ponašanja, a tijekom razgovora posebno obratiti pozornost iznosi li dijete neke okolnosti koje bi ukazivale da je dijete žrtva zanemarivanja ili zlostavljanja u svojoj obitelji ili izvan nje, u kojem slučaju će se odmah izvijestiti centar za socijalnu skrb, a po potrebi ili sumnji na počinjenje kažnjive radnje izvijestiti policiju ili nadležno državno odvjetništvo, a odgojno-obrazovna ustanova će poduzeti sve mjere za pomirenje djece i za stvaranje tolerantnog, prijateljskog ponašanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi;

·         pozvati roditelje ili zakonske zastupnike djeteta koje je počinilo nasilje, upoznati ih s događajem, kao i s neprihvatljivošću i štetnošću takvog ponašanja, savjetovati ih s ciljem promjene takvog ponašanja djeteta, te ih pozvati na uključivanje u savjetovanje ili stručnu pomoć unutar škole ili izvan nje (centri za socijalnu skrb, poliklinike za zaštitu djece, obiteljska savjetovališta i slično) i izvijestiti ih o obvezi odgojno-obrazovne ustanove da slučaj prijavi nadležnom centru za socijalnu skrb, Uredima državne uprave u županijama (Službama za društvene djelatnosti i/ili Gradskom uredu za obrazovanje i šport Grada Zagreba), policiji ili nadležnom državnom odvjetništvu;

·         o poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama te svojim opažanjima sačiniti službene bilješke, kao i voditi odgovarajuće evidencije zaštićenih podataka koje će se dostaviti na zahtjev drugim nadležnim tijelima.

PREVENTIVNI PROGRAMI

Programi prevencije odnose se na postupke kojima se nastoji smanjiti ili spriječiti nasilje. Cilj programa jest povećavanje svijesti o problematici nasilja kao i educiranje učitelja, roditelja i djece o prirodi te učestalosti nasilnih oblika ponašanja. Takvi se ciljevi mogu ostvariti priručnicima, brošurama, videozapisima te predavanjima djeci, roditeljima i stručnjacima. Preduvjet za učinkovito provođenje ovakvih programa je pravovremeno uočavanje problematike, pripremljene smjernice o postupanju u slučaju nasilja te kontinuiran angažman škole. Na taj se način šalje poruke djeci da je njihova dobrobit važna te da se ne tolerira nasilje.

Nekoliko je ključnih elemenata koji odlikuju učinkovite programe usmjerene na prevenciju vršnjačkog nasilja (Centre for Education Statistics and Evaluation, 2017):

·         Holistički pristup usmjeren na cijelu školu – Škola bi morala imati sveobuhvatnu politiku usmjerenu protiv vršnjačkog nasilja, usmjeriti se na prevenciju vršnjačkog nasilja u ključnim školskim okruženjima, promovirati kulturu prijavljivanja vršnjačkog nasilja i uspostaviti partnerski odnos s roditeljima i skrbnicima.

·         Obrazovni sadržaj koji podržava razvoj socijalnih i emocionalnih vještina kod učenika i učenje prikladnih načina reagiranja na nasilno ponašanje – Programi socioemocionalnog učenja pokazali su se kao učinkovita komponenta sveobuhvatnih strategija za prevenciju vršnjačkog nasilja, baš kao i programi koji potiču aktivniju ulogu promatrača u sprečavanju vršnjačkog nasilja.

·         Pružanje podrške i poticanje profesionalnog razvoja učitelja i drugoga školskog osoblja u području održavanja pozitivne školske klime – Vodstvo škole trebalo bi komunicirati i aktivno podržavati modeliranje očekivana ponašanja, poticati školsku klimu u kojoj je sigurnost važna i svi članovi aktivno su uključeni u školsku zajednicu te pružati odgovarajuće treninge svojim djelatnicima.

·         Sustavna implementacija i evaluacija programa – Svaki preventivni program trebao bi biti vjerno i dosljedno implementiran da bi se sačuvao njegov učinak, a njegova provedba morala bi biti nadzirana i evaluirana.

STILOVI RODITELJSTVA – UTJECAJ NA PONAŠANJE DJETETA

Ciljevi koje roditelji žele postići u razvoju svoje djece vezani su uz usađivanje određenih vrijednosti tijekom odgoja. „U užem smislu, odgojni ciljevi se odnose na posebna područja funkcioniranja, postizanje specifičnih vještina, kao što su društvene vještine, pristojno ponašanje, školska uspješnost, ili šire shvaćene djetetove osobine kao što su znatiželja, motivacija, samostalnost“. Važno je reći da su ti su odgojni ciljevi pod utjecajem određene kulture.

Budući da je riječ o osnovnoškolskoj djeci, bitno je napomenuti koji su odgojni ciljevi najvažniji tijekom osnovnoškolskog razdoblja.

Dakle, u navedenom razdoblju, roditelji nastoje postići unutarnju kontrolu, prosocijalnu orijentaciju, uspostavljanje prijateljstva i suradnju s vršnjacima, razvijati pozitivnu sliku o sebi te također jačati samopoštovanje i intelektualni razvoj.

Nadalje, roditeljske vrijednosti indirektno utječu na dijete u tolikoj mjeri koliko utječu na samo roditeljsko ponašanje i odgojni stil roditelja.

 

Izvor: Ljubetić, 2007.

 

Kao što se može vidjeti iz Tablice 1., kombinacija topline i čvrste kontrole naziva se autoritativni stil, dok kombinaciju emocionalne topline i slabe kontrole prepoznajemo kao popustljivi ili permisivni roditeljski stil. Nadalje, čvrsta kontrola i emocionalna hladnoća su glavne odrednice autoritarnog, odnosno autokratskog roditeljskog stila, a slaba kontrola koju prati emocionalna hladnoća roditelja, naziva se indiferentnim ili zanemarujućim roditeljskim stilom.

Različiti odgojni stilovi na drugačiji način utječu na razvoj djetetove ličnosti, no roditeljski je stil, uz okolinu, društvo i još neke, samo jedan od segmenata koji oblikuju djetetovo ponašanje. 

 

ADRESAR USTANOVA, ORGANIZACIJA I SPECIJALIZIRANIH TELEFONSKIH USLUGA

LITERATURA

·         Kovačević, G. (2018). Povezanost roditeljskog ponašanja i prosocijalnog ponašanja djece (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:294479

 

·         Priručnik o postupanju  u slučaju elektroničkog nasilja (2019).. Osijek: Centar za nestalu i zlostavljanu djecu. Dostupno na: https://netica.hr/materijali/Smjernice_o_postupanju.pdf

 

·         Priručnik o prevenciji vršnjačkog i elektroničkog nasilja (2019). Osijek: Centar za nestalu i zlostavljanu djecu. Dostupno na: https://sini.hr/wp-content/uploads/2019/08/Prirucnik-o-prevenciji-vrsnjackog-i-elektronickog-nasilja.pdf

 

·         Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (2004). Zagreb: mov.gov.hr. Dostupno na: https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Dokumenti-ZakonskiPodzakonski-Akti/Predskolski/Protokol%20o%20postupanju%20u%20slu%C4%8Daju%20nasilja%20me%C4%91u%20djecom%20i%20mladima%20-%20Ministarstvo%20za%20demografiju,%20obitelj,%20mlade%20i%20socijalnu%20politiku.pdf

 

Ø  Poveznica na web stranicu YAB projekta: https://www.yabproject.eu/hr/home-3/

Ø  Poveznica na platformu s detaljnim informacijama i materijalima vezanim za vršnjačko i elektroničko nasilje: https://resourcecentre.yabproject.eu/